Pogled je najčistije čulo.

Nedorečeno.

23.05.2016.

Jednom sam dječaku na autobusnoj stanici kupila čokoladu samo jer se zove kao ti.

Voljela sam ja poslije tebe. Jesam, jako sam voljela. Ali još uvijek nisam sigurna da bih te mogla pogledati u oči i reći da mi ništa ne značiš.

12.05.2016.

.

Ništa posebno. Još uvijek si dio gotovo svakog mog dana. Kao neka odavno zacijeljena rana. Ne boliš, ne volim, ali niko još nije uspio da popuni neke praznine u meni.

03.10.2014.

Kad se spuste zavjese.

Pišem ovdje više od četiri godine. Jednom čovjeku. Ovaj blog je pun mojih emocija, kako sretnih, tako i onih bolnih. Ovdje sam pisala ono što nisam mogla reći nikome. Kad me najviše boljelo dolazila sam tu i pisala. Jednom čovjeku koji nikada nije čitao. Ali došlo je vrijeme da se završi ta priča. Da stavim tačku na sve to. Zatvorim knjigu i odložim je na policu prošlosti. To je to. Nema više. Kraj. Želim da se zahvalim svima onima koji su čitali ovaj blog. Znam da vas je bilo. Lijepo je znati da neko čita i da mu se sviđa ono što pišeš. Hvala vam. Ne mogu reći da je ovo kraj. Navratiću ponekad, vjerovatno. Možda neki post bude posvećen nekom novom, ko zna... Ostajte mi dobro!

11.07.2014.

Jos uvijek mi nedostajes. Svaku noc, svako jutro, svaki tren. I to je moja najtuznija istina.

06.07.2014.

Prilično skupo me koštala ova ljubav. Skuplje od očekivanog, mnogo skuplje od realnog. Ali opet bih platila taj ceh. Bez razmišljanja.

07.06.2014.

Koga nema bez njega se moze, al' ti tu si, ispod koze. Trajes k'o zlato koje vise nema sjaj.

Prerano si u zivot mi dosao. Sada je prekasno da se stare greske ispravljaju.

05.06.2014.

Idu dani, ja ih pratim. Ponekad do tebe svratim. Dušo, tražim zaborav.

30.05.2014.

činim pravu stvar

Prije sedmicu dana, u ovo vrijeme, tražila sam te u gužvi, znajući da si tu, nekoliko metara od mene. I nisam te našla. Opet smo se mimoišli. Možda je tako bolje. Znam da si tu bio zbog nje, da si zbog nje došao. A ja sam tu bila zbog tebe. Znala sam da ćeš doći i htjela sam samo da te vidim, makar izdaleka. Samo to. Nisam htjela ništa više. Ali eto, nije mi se dalo. I zapravo, ne znam ni da li mnogo žalim. Znam da je bolje ovako. Lakše mi je. Sad, kad konačno mogu reći da mi je lakše, da me prolaziš, da je daljina konačno počela raditi svoj posao, bolje je što se nismo sreli. Tebi možda to ne bi značilo ništa. Ali meni, meni bi se ponovo svijet naopako okrenuo. Ovako je bolje. I sada, dok polako krećem naprijed, nakon svih ovih godina, želim ti reći da me nikada nisi bolio. Boljelo me samo nedostajanje. Ti ćeš biti i ostati moja najljepša uspomena. Ne žalim ni ovo vrijeme što sam na tebe potrošila. Apsolutno, ni sekunde. I želim ti reći kako se nadam da si sretan. Čini se da je voliš. I da ona voli tebe. Čuvaj je. Ne znam kada ću opet napisati ti nešto, jer u zadnje vrijeme baš i nemam inspiracije za to. Ne znači to da te ne volim. Volim ja tebe još uvijek. Samo mi je sada lakše. I znam da nikada neću moći biti potpuno ravnodušna, ali to ne znači da ću te voljeti čitav život. To ti ne mogu obećati.

30.05.2014.

Ponekad je nedostajanje toliko veliko da se preobrazi u ravnodusnost.

Godine sam potrošila na čekanje. Možda je vrijeme da se posvetim sebi.

25.04.2014.

I will be right there waiting for you.

25.04.2014.

U moru šarenih slika, moga se ne sećaš lika.

Nemam ja baš ništa od tebe, osim nekoliko sitnih uspomena na neka davna proljeća. Ništa više. Možda, da imam, bilo bi lakše i ne bi mi ovoliko značio. Valjda je najteže preći preko nečega što nikad nije bilo tvoje. Te, nikada ostvarene ljubavi, najteže se prebole.

23.04.2014.

Tvoj zagrljaj i moj san su jedno.

Uvijek sam te grlila samo u mislima. Ponekad toliko jako, da bih se zaklela da si osjecao. Jos uvijek te grlim. I ne znas koliko cesto, sklopljenih ociju, u mraku, na mokrom, od suza, jastuku, ja zagrlim te svim kilometrima koji nas dijele.

13.04.2014.

nedjelja.

Tvoju sam tišinu uvijek bolje razumjela nego tuđe riječi. Tvojoj šutnji sam vjerovala više nego nečijim zakletvama. Dobro sam čula ono što mi nisi rekao. Osjetila sam svaku riječ koja se zaledila na rubovima tvojih usana. Pričao si pogledom, a ja sam otišla. Odglumila da nisam shvatila, i odšetala niz ulicu. Sebi sam te zabranila.

10.04.2014.

23.

Voljela bih znati da li si sretan. Onako istinski, ili se samo pretvaras? Nista vise. Eto to da znam. Sretan ti rodjendan.

07.04.2014.

Sanjaj me. I ja cu tebe sanjati.

Koliko god kilometara bio daleko, uvijek si mi blizu za jedan uzdah, za jedan let suze od oka do jastuka, za jedan otkucaj srca.


Stariji postovi